Gardnerov model u Virtogradu

​Gardnerova teorija višestrukih inteligencija, uz Gallupov model talenata, daje nam najbolje mogućnosti da ostvarimo svoje ciljeve koji se odnose na prepoznavanje jedinstvenosti svakog djeteta i odrasle osobe, otkrivanje talenata koje imamo.
​
Gardnerova teorija nam omogućuje da u radu s djecom i mladima otkrivamo njihove talente, povezujemo koji su talenti važni za pojedina zanimanja i tako dajemo djeci mogućnost da već kroz školovanje povezuju svoje talente s potencijalnim budućim zanimanjem.

Još jedna vrijedna i važna mogućnost ove teorije za naš rad odnosi se na otkrivanje područja interesa, budući da sama podjela inteligencija govori i o mogućim područjima ljudskog djelovanja.

U Virtogradu inteligencije nazivamo talentima
U našem radu s djecom, mladima i odraslima, kada koristimo Gardnerovu teoriju i na njoj temeljene zadatke i aktivnosti, umjesto inteligencija koristimo pojam talent.

Za to postoji više razloga. Neke inteligencije u Gardnerovoj teoriji se i smatraju talentima, na primjer glazbeni i tjelesno-kinestetički. Nadalje, htjeli smo postići i konzistentnost s drugim modelom koji koristimo, Gallupovim modelom talenata, a i u radu s djecom i mladima jednostavnije je objasniti pojam talent i povezati ga s našim potencijalima nego pojam inteligencije, koji je ionako višeznačan što je za naš praktični rad i ciljeve manje važno.

“U Virtogradu se pojam Talent
odnosi na našu urođenu sposobnost
da neku aktivnost izvedemo s lakoćom,
te na naše urođene specifične načine
na koje mislimo, osjećamo ili se ponašamo.”

Tako smo u Virtogradu imenovali sljedeće talente:

• Talent za slike i prostor (prostorna inteligencija)
• Talent za riječi i jezik (lingvistička inteligencija)
• Talent za tijelo i pokret (tjelesno-kinestetička inteligencija)
• Talent za prirodu (naturalistička inteligencija)
• Talent za glazbu i ritam (glazbena inteligencija)​
• Talent za razumijevanje sebe (intrapersonalna inteligencija)
• Talent za razumijevanje drugih (interpersonalna inteligencija)
• Talent za zaključivanje i matematiku (logičko-matematička inteligencija)
  

 

---

Svako dijete ima svoja područja interesa u kojima uživa
Kada djeca provode vrijeme u aktivnostima u kojima koriste svoje talente, osjećaju se zadovoljno i ispunjeno, a često i izgube pojam o vremenu. U našem programu želimo da svako dijete, bez obzira ima li posebne potrebe, uredan razvoj ili je darovito, može istraživati u kojim je područjima ljudskog djelovanja i u kojim aktivnostima dobro, koje svladava s lakoćom i u kojima uživa. Jednako tako, želimo da djeca budu slobodna vidjeti i da u nekim područjima ljudskog djelovanja i aktivnostima postižu slabije rezultate, teže ih svladavaju ili ih uopće niti ne zanimaju.

Samopoštovanje i samopouzdanje grade se na učenju o svojim snagama i slabostima
Sloboda da dijete uvidi svoje snage, ali i svoje slabosti iznimno je važna za izgradnju samopoštovanja, da svako dijete osvijesti koliko je vrijedno i posebno, bez obzira na svoje snage i slabosti. Tako se osnažuje i samopouzdanje, kad osvijeste u čemu su dobri i što žele dalje razvijati, a s druge strane u čemu nisu. Uspjeh i zadovoljstvo u snagama dat će im motivaciju i za one stvari u kojima nisu toliko dobri ili su im teške.

Primjer:
Dijete koje je disleksično otkriva svoj talent za glazbu. U radu s njim mogu mu se dati vježbe u kojima izučava svog omiljenog pjevača zbog čega je automatski motiviranije i za svoje vježbe u disleksiji. Motivacija za vježbe koje su važne za disleksiju bit će veća ukoliko mu omogućimo da uči ili se izražava glazbom i razvija ovaj talent i tako doživi i osjećaj uspjeha i zadovoljstva.


Kako se sve to uklapa u postojeći školski sustav?
Logično pitanje jest hoće li ova sloboda kad dijete osvijesti svoje snage i slabosti, što voli, a što ne, dovesti do pada motivacije i uspješnosti u školi? Naš školski sustav djeci daje poticaje i znanja u različitim predmetima i očekivanje je, a često i pritisak zbog kasnijeg upisa u srednju školu, da dijete mora biti izvrsno i imati petice iz svih predmeta. Djeca koja to nemaju, čak i ako prolaze sa 4.5 često imaju osjećaj da ne vrijede, a djeca s još nižim ocjenama često se mire sa ''sudbinom'' da će upisati ''bezvrijedne i manje popularne škole'' i neminovno se razvija osjećaj manje vrijednosti.

Sloboda o kojoj pišemo čini upravo suprotno. Jednom kad dijete osvijesti u čemu je dobro, jasnije će biti usmjereno prema područjima u kojima se želi kasnije školovati ili čak u kojima će izgraditi karijeru. U Virtogradu želimo djecu koja će odrasti i postati motivirani kuhari, pjevači, matematičari, političari, automehaničari, motivirani i sretni u bilo kojem području u kojem se odluče ostvariti. Osobe koje rade posao koji vole neusporedivo su sretnije i motiviranije, rade svoj posao s entuzijazmom i radošću, a to je na kraju i najvažnije. Želimo da djeca koja odrastaju u sretne ispunjene ljude ne budu iznimke, već pravila.

Postoje različite razine razvijenosti talenata, a sve jednako vrijedne
Talent se najčešće definira kao iznimna sposobnost u nekom specifičnom području.
Kada tako definiramo talent, to za praktičan rad s djecom znači da pratimo i pronalazimo djecu s iznimnim sposobnostima u određenom području. Virtograd i slični programi vrijedni su jer zaista iznimno talentiranoj djeci treba omogućiti da dalje razvijaju svoj talent što najčešće u redovnim programima vrtića i škola nije moguće. No, je li to ispravno? Što se u tom slučaju događa s djecom koja imaju određeni talent, no nije na razini iznimnog?

Primjer:
Promatramo dvije djevojčice u jednoj vrtićkoj skupini i uočimo da obje vole pjevati, obje imaju sluha, osjećaj za ritam i sve druge sposobnosti vezane uz glazbeni talent. Kada bismo tražili iznimne talente, izabrali bismo Mariju da pjeva u zboru, da ide u glazbenu školu ili nešto drugo vezano uz glazbu. S druge strane, Mia koja također s lakoćom svladava i sudjeluje u glazbenim aktivnostima nema toliko izražen talent, pa njoj nećemo ponuditi dodatne poticaje. I tako Marija kreće u dodatni program za glazbeni, a Mia koja ima smisla za glazbu i voli ju ostaje tu gdje je i njen talent ostaje nerazvijen. Puno je Mia koje bi svoj doprinos mogle dati pjevajući kao odgojiteljice ili učiteljice, koje bi vodile zborove ili jednostavno pjevale i svirale za sebe i svoju obitelj.

Potičemo vas da promotrite kakva je trenutno naša stvarnost i što sve dobro radimo s djecom kada želimo da ostvare svoj puni potencijal, što nedostaje i što radimo štetno. Osvijestimo činjenicu da svako dijete posjeduje talente, a na nama je da ih pomognemo otkriti i poticati njihovo daljnje razvijanje.