Projekt "Virtograd u razrednoj nastavi"


​Svrhu i ciljeve programa Virtograd htjeli smo na jednostavan način implementirati u projekt "Virtograd u školi", koristeći postojeće resurse i način rada u školi.
​
Naš rad na ovom projektu može se podijeliti u dva dijela: ​

EDUKACIJA ZA DJECU, RODITELJE I UČITELJE

POSTAVLJANJE I IZVEDBA PREDSTAVE

1. Edukacija za djecu, roditelje i učitelje

Pripremili smo tri uvodne radionice kojima smo htjeli djeci, roditeljima i učiteljima omogućiti da upoznaju program Virtograd, koncept ID-a te način na koji pomažemo djeci i odraslima otkriti i razvijati talente, a kod djece i poticati cjeloviti razvoj.

Na ovim radionicama djeca, roditelji i učitelji imali su priliku upoznati i Gardnerovu teoriju višestrukih inteligencija kao okvir za otkrivanje talenata. Nadalje, imali su prilike povezivati talente i uloge potrebne za stvaranje i izvedbu kazališne predstave, kao i povezati talente i postojeća zanimanja. Na taj način svi su polaznici imali priliku osvijestiti da svatko od nas ima određene talente koji nam omogućuju da stvaramo u puno različitih uloga i zanimanja pa je stoga važno istražiti i područje naših interesa.

​Radeći s djecom na projektu istraživali smo i gdje nam je srce, koji nam je talent/koji su nam talenti najdraži te koje nam je područje djelovanja najdraže. Iako su teme bile iste za sve tri skupine, sam proces radionica bio je ponešto različit za svaku skupinu polaznika. 

2. Postavljanje i izvedba predstave

Okosnica projekta "Virtograd u školi" jest postavljanje i izvedba predstave "Čiji je crtež najljepši".

Riječ je o priči u kojoj tri djevojčice koje zbog toga što uživaju u crtanju prelaze u raspravu čiji je crtež najljepši. U tu raspravu uključuju se malena bića iz grada Virtograda – Virtići, vrline koje djeci pomažu da prihvate sebe i prepozanju svoje talente, ali i da razviju vrline koje će im pomoći da ostvare svoje talente u suradnji s drugima. Kako otkrivanje talenata, izgradnja vrlina, razvoj kreativnosti i stvaralaštvo ne bi bilo prejednostavno, tu su i Manići, stanovnici Manograda koji svojim otrovnim strelicama doprinose da se djeca osjećaju bezvrijedno, da se uspoređuju jedni s drugima, da su zavidna i svadljiva, a najviše od svega vole svađu i razdor među djecom te odvraćanje od korištenja svojih talenata. U priči se pojavljuje i Virtica Vrijednica Posebnica te Virtići gospodin Talentić i gospodin Marljivko koji djeci pomažu da vide kako je svatko vrijedan i poseban te kako je svatko dobio talente koje je važno otkriti, razvijati i onda koristiti.

Postavljanje i izvedba predstava nije nešto novo u školskom sustavu. Baš zato što je djeci i učiteljima već poznat ovakav projekt, odlučili smo upravo proces postavljanja i izvedbe predstave iskoristiti za implementiranje programa Virtograd.   Došli smo do poznatog produkta na potpuno drugačiji način. Stvorili smo okruženje u kojem djeca mogu slobodno vidjeti da je svatko vrijedan i poseban, oprobati različite aktivnosti i bez pritiska od ocjenjivanja i vrednovanja, sama vidjeti što im ide dobro, a što ne, koje uloge u postavljanju i izvedbi predstave im se sviđaju, a koje ne. Budući da su sami odlučivali u koje timove će se uključiti i koje uloge će izabrati u postavljanju i izvedbi predstave, na temelju uvida što im ide dobro i što ih zanima, njihova motivacija bila je velika i davali su se u potpunosti u svojim ulogama te su vidjeli da su sve uloge u nastajanju predstave bile važne. Budući da je svako dijete bilo u ulozi u kojoj se dobro snalazi i može dobro sebe izraziti i vrijeme postavljanja predstave bilo je kraće od uobičajenog, manje je bilo nesporazuma i nezadovoljstva, a više suradnje i međusobnog poticanja.

Za one koji žele više...

Za dijete je jako važno da ima spoznaju o svojoj jedinstvenosti, kako bi moglo graditi vlastiti identitet koji je neponovljiv,
​baš kao i identitet svakog drugog djeteta.

Što kažu drugi o projektu?

Picture

​Škole jesu mjesta spajanja svih kreativnih, pozitivnih i zaokruženih ideja, a ako to nisu, trebaju to postati. Te ideje moraju imati jasno definirane ciljeve i mjerljive rezultate koji u konačnici obogaćuju obrazovne i odgojne ishode koji su zadaća škole. Ako škola odgaja i obrazuje “za život”, onda mora biti otvorena, fleksibilna i surađivati sa svima koji su uključeni ili imaju utjecaj, posredno ili neposredno, u pripremu djece za svijet koji ih očekuje. Suradnja s roditeljima bitan je dio svih aktivnosti u školi.

Projekt Virtograd jedan je od takvih projekata.  Započeo na entuzijazmu, nošen roditeljskom brigom i toplinom, ali i stručnim znanjem i profesionalnim pristupom roditelja, gđe Ivone Zgrabljić, a vrlo brzo je prerastao okvire svakodnevne suradnje. Od uspješne komunikacije u kojoj sve ideje padaju na plodno tlo, aktivnog pristupa svih sudionika do realizacije projekta u obliku prezentacije – završne priredbe, bio je to proces koji je učio i naučio mnogočemu i velike i male sudionike! Sve što se naučilo vidljivo je i u pozitivnoj atmosferi i na učenicima koji su otkrivali svoje talente, jačali svoje komunikacijske i socijalne vještine, okušali se u mnogim izazovima te uspješno rješavali pojedine probleme. Sretni smo i zadovoljni ishodima koji su se ostvarili udruženim snagama roditelja i škole.

​Projekt Virtograd obogatio je školski kurikulum i ponudio jednostavan obrazac suradnje primjenjiv u svakoj školi. Puni entuzijazma i znatiželje očekujemo nastavak suradnje!
Ravnateljica OŠ Dobriše Cesarića, Zagreb
Gordana Fileš, prof. 

Projekt Virtograd potiče učitelja da svako dijete gleda kroz njegove jake strane, da pokuša dokučiti njegove jake strane, a zatim ih osvijestiti djetetu i roditelju. S druge strane osvještava djecu kako je potrebno kontinuirano raditi kako bi se potencijal razvio u nešto više. Rad na jakim stranama vodi samopouzdanju i samoostvarenju. Čovjek koji je ostvaren može dati doprinos svojoj zajednici.

Projekt Virtograd potiče učitelje na preispitivanje vlastitog odgojno-obrazovnog rada. Potiče učitelje i ravnatelje na preispitivanje odgojno-obrazovnog sustava, veću otvorenost škole, veću uključenost roditelja i vanjskih stručnjaka. Projektom Virtograd naša se škola usmjerila prema projektnom načinu rada u kojem cijeli razred ima zajednički cilj, u ovom slučaju je to bilo pripremanje predstave. U projektnom načinu rada svako dijete daje svoj doprinos projektu u skladu sa svojim željama, interesima i mogućnostima. 
Tomislav Magdić, učitelj
Ja sam mama Une Miljanović koja trenutno pohađa 4.a razred OŠ Dobriše Cesarića u Zagrebu. Dok je Una još bila mala , imala je 3 ili 4 god, vrlo se rado igrala u društvu Lee Zgrabljić i njezine majke Ivone Zgrabljić. Naime Ivona je uvijek rado osmišljavala za njih nekakve zabavne igre i postizala sa tim da je moja djevojčica uvijek rado išla kod njih, a kad se igraju kod nas ja sam se svaki put iznova divila igrama kojima se igraju. To su bile igre prodavačice, liječnice, organizatorice... Još tada se rodila ideja o Virtogradu te Virtićima i Manićima. U početku su djevojčice kroz igru i posjet virtualnih Manića ili Virtića znale pospremati i sobu i rješavati, na dječji način, neke međusobne konflikte.

Kad mi je prije dvije godine Ivona došla s namjerom da tu svoju ideju provede u školi, ja sam bila oduševljena. Zašto? Pa zato što sam bila uvjerena da će kroz igru djeca shvatiti važnost i otkrivanje svojih talenata, koji jako puno puta ostanu negdje duboko zakopani i zarobljeni, onemogućeni od strane današnjeg školskog sustava u namjeri da isplivaju na površinu. Naravno, važna je i velika pomoć roditelja koji će dati djeci i njihovim talentima mogućnost da isplivaju.

Upravo sve to pozitivno dogodilo se u školi prije dvije godine s prvom predstavom „VIRTOGRAD“, u drugom razredu osnovne škole. Una je jako bila uzbuđena i predana cjelokupnom projektu, borila se da dobije ulogu koju želi i iz jedne dosta povučene djevojčice kroz cijeli se projekt promijenila i jako napredovala. Otkrila je u sebi veliki talent za glumu. Uvijek je po kući nešto pjevala, ali je bio problem kad je trebalo pred nekim nastupati i pjevati. Kroz projekt Virtograd naučila je osloboditi se toga straha i bili smo oduševljeni kad smo je vidjeli da nastupa i pjeva bez ikakvih problema i bez straha. Sada kad je promatramo kod kuće u igri i u školi, prepoznali smo to što je veseli i motivira. No važnije je da i ona sebe kroz sve to vidi drugačijim očima i ne uspoređuje se sa drugom djecom, što je vrlo bitno. Napreduje u tome da spoznaje sebe i svoje interese. Jako je sretna i otvoreno priča o svojim vrlinama, ali i manama, spoznala je o sebi da je ekstrovert, voli pričati i družiti se, draga je i kreativna.

Hvala Ivoni koja je pokrenula projekt jer je moje dijete napredovalo u ranom otkrivanju sebe i svojih talenata!
​Milena Miljanović