Gardnerov model višestrukih inteligencija

IQ – kvocijent inteligencije
Pojam inteligencije nije jednoznačan te postoji mnoštvo teorija i definicija koje ga pokušavaju pojasniti. Inteligencija se najčešće definira kao sposobnost uspješnog snalaženja u novim situacijama, a najpoznatija mjera inteligencije je IQ – kvocijent inteligencije. Ova mjera govori kolika je naša inteligencija mjerena testovima inteligencije i prema njoj možemo postići ispodprosječne, prosječne i iznadprosječne rezultate. U određenoj je mjeri povezana s uspjehom u školi, no ne može objasniti u potpunosti uspjeh pojedinca u školi, niti kasnije u životu. IQ testovi nisu dobri pokazatelji jer pokrivaju samo dvije vrste inteligencije – lingvističku i logičko-matematičku inteligenciju.

Model višestrukih inteligencija
Gardnerov model višestrukih inteligencija jedan je od okvira promatranja dječjih talenata i potencijala. Prema teoriji Howarda Gardnera, američkog profesora psihologije s Harvarda, postoje različite vrste neovisnih inteligencija. On definira inteligenciju kao „sposobnost rješavanja problema ili oblikovanje proizvoda koji su važni u određenom kulturalnom okruženju ili zajednici“. U izvornom obliku ovaj je model imao sedam vrsta inteligencija, a danas ih je poznato osam.

1. Lingvistička inteligencija
Lingvistička inteligencija označava sposobnost usvajanja bogatog rječnika, vještog korištenja riječi u pismu i govoru, korištenja riječi pri pamćenju i praktičnom rješavanju problema. Iznimno izraženu lingvističku inteligenciju imaju pjesnici, pisci i govornici. Ova inteligencija važna je i za novinare, odvjetnike i druga zanimanja u kojima je važno biti vješt u jezičnom izražavanju u govoru i pismu.

2. Logičko-matematička inteligencija
Logičko-matematička inteligencija omogućuje nam korištenje i prosudbu apstraktnih odnosa, lako uočavanje logičke strukture i odnosa te uzročno-posljedičnih veza, sposobnost otkrivanja obrazaca, sposobnost kategorizacije, klasifikacije, zaključivanja, generalizacije, računanja i provjere hipoteza. Ova vrsta inteligencije izražena je kod matematičara, računalnih programera, računovodstvenih i financijskih stručnjaka, inžinjera, znanstvenika i mnogih drugih zanimanja.

3. Prostorna inteligencija
Prostorna inteligencija odnosi se na sposobnost zamjećivanja vidnih i prostornih informacija, mogućnost njihove preobrazbe i oblikovanja te mogućnosti vidnog zamišljanja bez pomoći vanjskih vidnih podražaja. Ova inteligencija ne ovisi o vidnim osjetilima, pa može biti razvijena i kod slijepih osoba. Ključne sposobnosti za ovu vrstu inteligencije jesu zamišljanje slika u tri dimenzije i sposobnosti pokretanja i zaokretanja istih. Izražena je kod likovnih umjetnika, dizajnera, frizera, geografa, kirurga, navigatora i drugih zanimanja.

4. Glazbena inteligencija
Glazbena inteligencija odnosi se na lakoću u obradi glazbenih elemenata: visine tona, ritma i boje tona. Omogućuje nam da stvaramo, prenosimo i razumijemo značenje tonova. Ova inteligencija jasno je vidljiva kod skladatelja, dirigenata, glazbenika, audioinžinjera i akustičara.

5. Tjelesno-kinestetička inteligencija
Tjelesno-kinestetička inteligencija uključuje upotrebu svih ili samo nekih dijelova tijela u rješavanju problema ili oblikovanju proizvoda. Ključne radnje povezane s tom inteligencijom jesu kontrola finih i složenih motoričkih pokreta i sposobnosti baratanja vanjskim predmetima. Ovu vrstu inteligencije najviše vidimo kod sportaša (plesači, sportski penjači, gimnastičari, košarkaši), ali i kod slikara, kipara, automehaničara – zanimanja koja koriste finu motoriku i koordinaciju ruku i nogu.

6. Intrapersonalna inteligencija
Intrapersonalna inteligencija je sposobnost da razumijemo vlastite osjećaje, prepoznajemo vlastite namjere i motive. Važna je za spoznaju vlastitih sposobnosti kako bi ih mogli upotrijebiti najbolje što možemo.

7. Interpersonalna inteligencija
Interpersonalna inteligencija je sposobnost razumijevanja tuđih osjećaja, misli, vjerovanja i namjera. Sposobnost prepoznavanja neverbalnih znakova.

8. Naturalistička inteligencija
Naturalistička inteligencija je sposobnost da razlikujemo vrste u prirodi i bila je važna za preživljavanje u prirodi. Gardner vjeruje da nam ova ista inteligencija danas pomaže da razlikujemo različite proizvode koje koristimo i kupujemo.

Primjena Gardnerovog modela u školstvu
Danas postoje škole koje su organizirale svoju nastavu i provjeru znanja prema Gardnerovoj teoriji višestrukih inteligencija. U razredu postoje centri za pojedinu inteligenciju s pripadajućim aktivnostima i zadacima. Kada se obrađuje neka tema učitelji omogućuju učenicima da mogu istu temu isprobati putem različitih centara, a tako i kada provjeravaju znanje, učenici imaju priliku prikazati naučeno putem inteligencije koja im je najviše razvijena.

Primjer: Ako djeca obrađuju povijest grada Zagreba, dijete koje ima lingvističku i glazbenu inteligenciju može osmisliti pjesmu o gradu Zagrebu, dok djeca koja imaju tjelesno-kinestetičku i vizualnu mogu posjetiti neki muzej.

Ono što je važno za primjenu Gardnerove torije je u okviru nastavne jedinice ponuditi djeci nekoliko opcija domaćih zadaća koju oni ovisno o preferencijama mogu izabrati.

Svaka je osoba jedinstvena
Budući da su inteligencije neovisne jedna o drugoj, svatko od nas ima svoj jedinstveni profil, različite inteligencije zastupljene u različitoj mjeri uz neke koje su dominantne. Gardnerova nam teorija omogućuje da svakom pojedincu pristupamo individualno i zbog toga je našla svoju najširu primjenu u edukacijskim sustavima – vrtićkom i školskom sustavu.

Za djecu je najvažnije:

• nuditi im različite sadržaje, aktivnosti i zadatke
  
• dati im slobodu da istražuju i otkrivaju u čemu su dobri i što vole, a u čemu nisu i što ne vole
• u područjima u kojima su dobri i koja vole omogućiti im dodatne poticaje i mogućnost da se razvijaju