 Vjerojatno ste primijetili da neki ljudi jednostavno imaju smisla za ritam i glazbu, dok drugi nikako ne mogu pogoditi tonalitet. Neki se dobro snalaze u prostoru, dok drugi teško nalaze put. Jedni primjećuju procese u prirodi, različite oblike listova, cvijeća, životinja, dok su drugi u svojim mislima. Neki provode vrijeme razmišljajući o svrsi i smislu života, dok drugi rješavaju situacije kako im dolaze i ne pridodaju im preveliko značenje. Profesor Howard Garner je prepoznao da osim logičko matematičke i lingvističke inteligencije (pomoću kojih procjenjujemo IQ pojedinca) postoji široki spektar inteligencija pomoću kojih se snalazimo u novim situacijama i rješavamo probleme.  Teorijom višestrukih inteligencija definirao je devet različitih neovisnih inteligencija: Prostorno vizualna, Glazbena, Tjelesno kinestetička, Naturalna, Interpersonalna, Intrapersonalna, Egzistencijalna, Lingvistička, Logičko matematička. Da sam bar to znala ranije! :) Tijekom svog obrazovanja prepoznala sam da imam logičko matematičku inteligenciju i da volim razgovarati s ljudima pa sam prema tome i tražila posao. Zaposlila sam se u prodaji. Dugotrajno tamo nisam bila zadovoljna. Kada mi se pružila prilika da radim u marketinškoj agenciji radovala sam se što ću raditi u kreativnom okruženju. Iako je okruženje bilo poticajno, ni tamo se nisam osjećala ispunjeno. Mislila sam da je problem u meni. Problem koji trebam riješiti kako bi se prilagodila okruženju ili načinu rada. Edukator ID i rješavanje testa Višestrukih inteligencija otvorio mi je oči zašto mi je bilo teško prilagoditi se. Između ostalog moja prva inteligencija bila je Egzistencijalna. To znači da mi je prije svega bitno da ono što radim, moj posao, poslanje, ima neku veću svrhu i smisao. Ostvarenje pozitivnog doprinosa je to što me puni, daje mi snagu da izdržim i one teške trenutke s kojima se svi ponekad susrećemo. Druga dominantna inteligencija mi je Intrapersonalna. Volim promišljati o svojim osjećajima i doživljajima. To mi dolazi prirodno :) Smatrala sam da je to normalno i da tako svi čine. Ali nije tako. Razumijevanje svojih procesa pomoglo mi je da razumijem unutarnje procese kod djece. I treća je Kinestetička inteligencije. Volim biti u pokretu. Vodim računa da tijekom dana ispunim vrijeme raznim aktivnostima koje će zadovoljiti moje potrebe za kretanjem.  Ove spoznaje su me oslobodile. Dobila sam dozvolu da odustanem od uvjerenja kakav bi posao trebala raditi, koji su poslovi popularni i gdje ću imati veću plaću. Okrenula sam se svojim prirodnim talentima onima koje sam smatrala da su “normalni”, “ništa posebno”, “svi to imaju/mogu”. Prvi put sam se pronašla kad sam dobila “posao” majke - majka sam 4 djece. Nastavila sam razvijati svoju strast prema pozitivnom odgoju i razvoju potencijala djece. Kontinuirano sam se educirala, slušala predavanja i volontirala u programu Virtograd. Danas sam sretna što radim edukacije za djecu i roditelje kojima je cilj pomoći u odgoju autentičnih pojedinaca koji su svjesni svojih talenata, potencijala i interesa i koriste ih za svoje dobro i dobro drugih. Našla sam svrhu koja je veća od mene same i koja puni moje srce. Sada mogu iskreno pogledati i svoju djecu. Odustala sam svojih pretpostavka što bi bilo za njih najbolje. Otvorila sam oči i pogledala sto najčešće rade, kako rješavaju probleme, kako razmišljaju i vide svijet oko sebe, u koje aktivnosti se brzo uključuju, u kojima se dugo zadržavaju. Stanite i vi, pogledajte. Što vidite?  Prema teoriji višestrukih inteligencija svi posjedujemo sve inteligencije samo je njihov intenzitet različit. Razvijaju neovisno jedna od druge, a kombinacije dominantnih inteligencija u neograničene. Upravo zato je svatko nas jedinstven i neponovljiv. Otkrijte s nama svoju jedinstvenu i neponovljivu kombinaciju i kombinaciju vašeg djeteta kako bi autentično koračali dalje koristeći i razvijajući svoje snage.
0 Comments
Roditeljstvo u svakodnevnom životu. Užurbani ritam života, posao, obaveze i mediji oduzimaju toliko vremena da se ponekad osjećam kao da jedva nalazim vremena da vidim svoje dijete. U isto vrijeme i sama djeca su preplavljena obavezama i utjecajem medija da jedva mogu stati i razmisliti što je ono što oni stvarno vole raditi. Što je njihovo, jedinstveno i neponovljivo. Svakodnevno su preplavljeni porukama koje im govore što bi trebali raditi, kako izgledati. Igrice im pružaju neograničene podražaje s kojima se stvaran život ne može nadmetati. Tom spoznajom sam ostala zatečena i prestrašena. Kako pomoći djeci da otkriju svoje talente, svoju jedinstvenost i vrijednost? Počnimo malim koracima. Otvorimo svoje oči i pogledajmo svoje dijete. Što voli raditi? U kojim se aktivnostima dugo zadržava? Kada izgubi pojam o vremenu? O čemu priča kada je uzbuđen, sretan, a oči su mu širom otvorene? Budimo realni ponekad to što nam djeca pričaju nije zanimljivo, čini se nevažno, možda i mislimo da bi trebali razmišljati o nekim drugim stvarima koje će im biti korisnije u životu. Ali u njihovim interesima stoji ključ za otkrivanje talenata. Da bi ih mogli stvarno vidjeti moramo prvo osvijestiti svoje predrasude, neostvarene snove, želje i očekivanja. Tek tada možemo u miru pogledati i prihvatiti svoje dijete. Njihovi talenti otkrivaju nam se u svakodnevnom životu.  To je proces. Kao i svi mi i djeca imaju bolje i lošije dane. Nekada imaju energije, nekada su potpuno bezvoljni. I to je OK! Radovi djece ponekad izgledaju puni grešaka i nepravilnosti. Talenti su u početku grubi. Oni su naš potencijal. Samo ako u talent uložimo trud, vježbu i vrijeme on se razvija i postaje naša snaga. U početku, dok su djeca malena, veselimo se svakom malom napretku, divimo se prvim crtežima, prvim pronicljivim rečenicama. Kako djeca rastu, rastu i naša očekivanja. Uspoređivanja u želji da se što bolje snađu i budu uspješniji. Bitno je da djecu vidimo, prihvatimo unutar njihovih potencijala i ograničenja i usmjeravamo ih tamo gdje se nalaze njihovi talenti. Teorija višestrukih inteligencija Howarda Gardnera pomogla mi je da lakše razumijem svoje dijete i da prepoznam na koji način ono percipira svijet oko sebe i kako najbrže uči.  Model višestrukih inteligencija govori da osim logičko matematičke i lingvističke inteligencije postoji više nezavisnih inteligencija pomoću kojih ljudi rješavaju probleme ili oblikuju produkte u okruženju ili zajednici - prostorno vizualna, glazbena, tjelesno kinestetička, intrapersonalna, interpersonalna, naturalistička i egzistencijalna inteligencija. Svaki čovjek ima zastupljenu svaku od ovih inteligencija, ali se njihov intenzitet i kombinacija razlikuju kod svakoga. Ovisno o tome koja nam je inteligencija dominantna tako pristupamo rješavanju nekog problema i najlakše savladavamo neko novo gradivo. Ova teorija pomogla mi je da prilagodim proces učenja kod svoje djece. Moja kći Maša ima visoku prostorno vizualnu inteligenciju i lakše pamti pojmove kada nešto vidi ili može opipati u prostoru. Tako je gradivo s kojim se borila da nauči iz teksta lakše savladala kada si je uz tekst nešto skicirala kako bi to zapamtila. Kada se bavimo aktivnostima koje su u području naših talenata osjećamo se dobro i imamo snage i volje nastaviti i boriti se.
Od rujna krećemo s novim ciklusom on line edukacija. Pridružite se na edukaciji Otkrivanje talenata prema teoriji višestrukih inteligencija i naučite kako ovaj model koristiti u svakodnevnom životu za otkrivanje potencijala vaše djece.  Gardnerova teorija višestrukih inteligencija, uz Gallupov model talenata, daje nam najbolje mogućnosti da ostvarimo svoje ciljeve koji se odnose na prepoznavanje jedinstvenosti svakog djeteta i odrasle osobe, otkrivanje talenata koje imamo. Gardnerova teorija nam omogućuje da u radu s djecom i mladima otkrivamo njihove talente, povezujemo koji su talenti važni za pojedina zanimanja i tako dajemo djeci mogućnost da već kroz školovanje povezuju svoje talente s potencijalnim budućim zanimanjem. Još jedna vrijedna i važna mogućnost ove teorije za naš rad odnosi se na otkrivanje područja interesa, budući da sama podjela inteligencija govori i o mogućim područjima ljudskog djelovanja. U Virtogradu inteligencije nazivamo talentima U našem radu s djecom, mladima i odraslima, kada koristimo Gardnerovu teoriju i na njoj temeljene zadatke i aktivnosti, umjesto inteligencija koristimo pojam talent. Za to postoji više razloga. Neke inteligencije u Gardnerovoj teoriji se i smatraju talentima, na primjer glazbeni i tjelesno-kinestetički. Nadalje, htjeli smo postići i konzistentnost s drugim modelom koji koristimo, Gallupovim modelom talenata, a i u radu s djecom i mladima jednostavnije je objasniti pojam talent i povezati ga s našim potencijalima nego pojam inteligencije, koji je ionako višeznačan što je za naš praktični rad i ciljeve manje važno. “U Virtogradu se pojam Talent odnosi na našu urođenu sposobnost da neku aktivnost izvedemo s lakoćom, te na naše urođene specifične načine na koje mislimo, osjećamo ili se ponašamo.” Tako smo u Virtogradu imenovali sljedeće talente:
  Svako dijete ima svoja područja interesa u kojima uživa Kada djeca provode vrijeme u aktivnostima u kojima koriste svoje talente, osjećaju se zadovoljno i ispunjeno, a često i izgube pojam o vremenu. U našem programu želimo da svako dijete, bez obzira ima li posebne potrebe, uredan razvoj ili je darovito, može istraživati u kojim je područjima ljudskog djelovanja i u kojim aktivnostima dobro, koje svladava s lakoćom i u kojima uživa. Jednako tako, želimo da djeca budu slobodna vidjeti i da u nekim područjima ljudskog djelovanja i aktivnostima postižu slabije rezultate, teže ih svladavaju ili ih uopće niti ne zanimaju. Samopoštovanje i samopouzdanje grade se na učenju o svojim snagama i slabostima
Sloboda da dijete uvidi svoje snage, ali i svoje slabosti iznimno je važna za izgradnju samopoštovanja, da svako dijete osvijesti koliko je vrijedno i posebno, bez obzira na svoje snage i slabosti. Tako se osnažuje i samopouzdanje, kad osvijeste u čemu su dobri i što žele dalje razvijati, a s druge strane u čemu nisu. Uspjeh i zadovoljstvo u snagama dat će im motivaciju i za one stvari u kojima nisu toliko dobri ili su im teške. Primjer: Dijete koje je disleksično otkriva svoj talent za glazbu. U radu s njim mogu mu se dati vježbe u kojima izučava svog omiljenog pjevača zbog čega je automatski motiviranije i za svoje vježbe u disleksiji. Motivacija za vježbe koje su važne za disleksiju bit će veća ukoliko mu omogućimo da uči ili se izražava glazbom i razvija ovaj talent i tako doživi i osjećaj uspjeha i zadovoljstva. Kako se sve to uklapa u postojeći školski sustav? Logično pitanje jest hoće li ova sloboda kad dijete osvijesti svoje snage i slabosti, što voli, a što ne, dovesti do pada motivacije i uspješnosti u školi? Naš školski sustav djeci daje poticaje i znanja u različitim predmetima i očekivanje je, a često i pritisak zbog kasnijeg upisa u srednju školu, da dijete mora biti izvrsno i imati petice iz svih predmeta. Djeca koja to nemaju, čak i ako prolaze sa 4.5 često imaju osjećaj da ne vrijede, a djeca s još nižim ocjenama često se mire sa ''sudbinom'' da će upisati ''bezvrijedne i manje popularne škole'' i neminovno se razvija osjećaj manje vrijednosti. Sloboda o kojoj pišemo čini upravo suprotno. Jednom kad dijete osvijesti u čemu je dobro, jasnije će biti usmjereno prema područjima u kojima se želi kasnije školovati ili čak u kojima će izgraditi karijeru. U Virtogradu želimo djecu koja će odrasti i postati motivirani kuhari, pjevači, matematičari, političari, automehaničari, motivirani i sretni u bilo kojem području u kojem se odluče ostvariti. Osobe koje rade posao koji vole neusporedivo su sretnije i motiviranije, rade svoj posao s entuzijazmom i radošću, a to je na kraju i najvažnije. Želimo da djeca koja odrastaju u sretne ispunjene ljude ne budu iznimke, već pravila. Postoje različite razine razvijenosti talenata, a sve jednako vrijedne Talent se najčešće definira kao iznimna sposobnost u nekom specifičnom području. Kada tako definiramo talent, to za praktičan rad s djecom znači da pratimo i pronalazimo djecu s iznimnim sposobnostima u određenom području. Virtograd i slični programi vrijedni su jer zaista iznimno talentiranoj djeci treba omogućiti da dalje razvijaju svoj talent što najčešće u redovnim programima vrtića i škola nije moguće. No, je li to ispravno? Što se u tom slučaju događa s djecom koja imaju određeni talent, no nije na razini iznimnog? Primjer: Promatramo dvije djevojčice u jednoj vrtićkoj skupini i uočimo da obje vole pjevati, obje imaju sluha, osjećaj za ritam i sve druge sposobnosti vezane uz glazbeni talent. Kada bismo tražili iznimne talente, izabrali bismo Mariju da pjeva u zboru, da ide u glazbenu školu ili nešto drugo vezano uz glazbu. S druge strane, Mia koja također s lakoćom svladava i sudjeluje u glazbenim aktivnostima nema toliko izražen talent, pa njoj nećemo ponuditi dodatne poticaje. I tako Marija kreće u dodatni program za glazbeni, a Mia koja ima smisla za glazbu i voli ju ostaje tu gdje je i njen talent ostaje nerazvijen. Puno je Mia koje bi svoj doprinos mogle dati pjevajući kao odgojiteljice ili učiteljice, koje bi vodile zborove ili jednostavno pjevale i svirale za sebe i svoju obitelj. Potičemo vas da promotrite kakva je trenutno naša stvarnost i što sve dobro radimo s djecom kada želimo da ostvare svoj puni potencijal, što nedostaje i što radimo štetno. Osvijestimo činjenicu da svako dijete posjeduje talente, a na nama je da ih pomognemo otkriti i poticati njihovo daljnje razvijanje.  IQ – kvocijent inteligencije Pojam inteligencije nije jednoznačan te postoji mnoštvo teorija i definicija koje ga pokušavaju pojasniti. Inteligencija se najčešće definira kao sposobnost uspješnog snalaženja u novim situacijama, a najpoznatija mjera inteligencije je IQ – kvocijent inteligencije. Ova mjera govori kolika je naša inteligencija mjerena testovima inteligencije i prema njoj možemo postići ispodprosječne, prosječne i iznadprosječne rezultate. U određenoj je mjeri povezana s uspjehom u školi, no ne može objasniti u potpunosti uspjeh pojedinca u školi, niti kasnije u životu. IQ testovi nisu dobri pokazatelji jer pokrivaju samo dvije vrste inteligencije – lingvističku i logičko-matematičku inteligenciju. Model višestrukih inteligencija Gardnerov model višestrukih inteligencija jedan je od okvira promatranja dječjih talenata i potencijala. Prema teoriji Howarda Gardnera, američkog profesora psihologije s Harvarda, postoje različite vrste neovisnih inteligencija. On definira inteligenciju kao „sposobnost rješavanja problema ili oblikovanje proizvoda koji su važni u određenom kulturalnom okruženju ili zajednici“. U izvornom obliku ovaj je model imao sedam vrsta inteligencija, a danas ih je poznato osam. 1. Lingvistička inteligencija Lingvistička inteligencija označava sposobnost usvajanja bogatog rječnika, vještog korištenja riječi u pismu i govoru, korištenja riječi pri pamćenju i praktičnom rješavanju problema. Iznimno izraženu lingvističku inteligenciju imaju pjesnici, pisci i govornici. Ova inteligencija važna je i za novinare, odvjetnike i druga zanimanja u kojima je važno biti vješt u jezičnom izražavanju u govoru i pismu. 2. Logičko-matematička inteligencija Logičko-matematička inteligencija omogućuje nam korištenje i prosudbu apstraktnih odnosa, lako uočavanje logičke strukture i odnosa te uzročno-posljedičnih veza, sposobnost otkrivanja obrazaca, sposobnost kategorizacije, klasifikacije, zaključivanja, generalizacije, računanja i provjere hipoteza. Ova vrsta inteligencije izražena je kod matematičara, računalnih programera, računovodstvenih i financijskih stručnjaka, inžinjera, znanstvenika i mnogih drugih zanimanja. 3. Prostorna inteligencija Prostorna inteligencija odnosi se na sposobnost zamjećivanja vidnih i prostornih informacija, mogućnost njihove preobrazbe i oblikovanja te mogućnosti vidnog zamišljanja bez pomoći vanjskih vidnih podražaja. Ova inteligencija ne ovisi o vidnim osjetilima, pa može biti razvijena i kod slijepih osoba. Ključne sposobnosti za ovu vrstu inteligencije jesu zamišljanje slika u tri dimenzije i sposobnosti pokretanja i zaokretanja istih. Izražena je kod likovnih umjetnika, dizajnera, frizera, geografa, kirurga, navigatora i drugih zanimanja. 4. Glazbena inteligencija Glazbena inteligencija odnosi se na lakoću u obradi glazbenih elemenata: visine tona, ritma i boje tona. Omogućuje nam da stvaramo, prenosimo i razumijemo značenje tonova. Ova inteligencija jasno je vidljiva kod skladatelja, dirigenata, glazbenika, audioinžinjera i akustičara. 5. Tjelesno-kinestetička inteligencija Tjelesno-kinestetička inteligencija uključuje upotrebu svih ili samo nekih dijelova tijela u rješavanju problema ili oblikovanju proizvoda. Ključne radnje povezane s tom inteligencijom jesu kontrola finih i složenih motoričkih pokreta i sposobnosti baratanja vanjskim predmetima. Ovu vrstu inteligencije najviše vidimo kod sportaša (plesači, sportski penjači, gimnastičari, košarkaši), ali i kod slikara, kipara, automehaničara – zanimanja koja koriste finu motoriku i koordinaciju ruku i nogu. 6. Intrapersonalna inteligencija Intrapersonalna inteligencija je sposobnost da razumijemo vlastite osjećaje, prepoznajemo vlastite namjere i motive. Važna je za spoznaju vlastitih sposobnosti kako bi ih mogli upotrijebiti najbolje što možemo. 7. Interpersonalna inteligencija Interpersonalna inteligencija je sposobnost razumijevanja tuđih osjećaja, misli, vjerovanja i namjera. Sposobnost prepoznavanja neverbalnih znakova. 8. Naturalistička inteligencija Naturalistička inteligencija je sposobnost da razlikujemo vrste u prirodi i bila je važna za preživljavanje u prirodi. Gardner vjeruje da nam ova ista inteligencija danas pomaže da razlikujemo različite proizvode koje koristimo i kupujemo.  Primjena Gardnerovog modela u školstvu
Danas postoje škole koje su organizirale svoju nastavu i provjeru znanja prema Gardnerovoj teoriji višestrukih inteligencija. U razredu postoje centri za pojedinu inteligenciju s pripadajućim aktivnostima i zadacima. Kada se obrađuje neka tema učitelji omogućuju učenicima da mogu istu temu isprobati putem različitih centara, a tako i kada provjeravaju znanje, učenici imaju priliku prikazati naučeno putem inteligencije koja im je najviše razvijena. Primjer: Ako djeca obrađuju povijest grada Zagreba, dijete koje ima lingvističku i glazbenu inteligenciju može osmisliti pjesmu o gradu Zagrebu, dok djeca koja imaju tjelesno-kinestetičku i vizualnu mogu posjetiti neki muzej. Ono što je važno za primjenu Gardnerove torije je u okviru nastavne jedinice ponuditi djeci nekoliko opcija domaćih zadaća koju oni ovisno o preferencijama mogu izabrati. Svaka je osoba jedinstvena Budući da su inteligencije neovisne jedna o drugoj, svatko od nas ima svoj jedinstveni profil, različite inteligencije zastupljene u različitoj mjeri uz neke koje su dominantne. Gardnerova nam teorija omogućuje da svakom pojedincu pristupamo individualno i zbog toga je našla svoju najširu primjenu u edukacijskim sustavima – vrtićkom i školskom sustavu. Za djecu je najvažnije:
 Početi nešto imajući na umu kraj Da vas netko pita koji je krajnji cilj odgoja i školovanja djeteta, što biste odgovorili? Što za vas osobno znači pojam „kvalitetno odgojeno i školovano dijete“? Ukoliko se svi skupa zapitamo ta ista pitanja, vjerojatno ćemo doći do mnoštva različitih odgovora. Postavke Virtograda temelje se na tome da bi cilj i svrha odgoja i školovanja djeteta trebali biti: „Odgojiti i školovati autentične, karakterne pojedince koji koristeći svoje talente, radeći posao koji vole doprinose našem društvu i mijenjaju svijet na bolje.“ Je li školovanje samo sebi svrha? Školski je sustav trenutno skrojen tako da djecu usmjerava na usvajanje širokog spektra znanja i informacija. U takvom je okruženju ponekad veći naglasak na kolektivnom provođenju zahtjevnog programa nego na individualnom pristupu svakom učeniku i lako je zanemariti one suštinski bitne stvari - pripremamo li djecu da postignu ono važno za svoj život? Jesmo li šireći predmete, kurikulume, teorije doprinijeli pravom smislu školovanja ili je školovanje postalo samo sebi svrha? Individualan pristup svakom učeniku U kontekstu otkrivanja talenata za učitelje je najvažnije promatrati djecu individualno, kako bi primjetili u kojem gradivu ili u kojoj aktivnosti dijete pokazuje najveću motivaciju, odnosno radost, entuzijazam i upornost u izvođenju. Prikupljene informacije važno je redovito dijeliti i s djecom i s roditeljima kako bi djeca polako korak po korak gradila mozaik slike o sebi, te tako dobivala konture odgovora na pitanje: “Tko sam ja?”.  Rani temelji su važni jer će sve te informacije jednog dana djetetu pomoći da lakše odabere školu i fakultet kroz koje će se dalje razvijati i nadograđivati, a u konačnici i kako bi radili posao koji ih motivira i na kojem mogu ostvariti puni potencijal. „Ako se prema pojedincu odnosiš kao da je ono što treba i što može biti, on će i postati što treba i što može biti.” (Goethe) Projekt Virtograd u razrednoj nastavi
Vrijedno i važno je da učitelji kad god je to moguće, u okolnostima kakve jesu, omoguće djeci da se u nastavi ili izvannastavnim projektima izraze svojim talentima i da ih dalje razvijaju. Jedan od mogućih načina kako to izvesti u praksi je i koristeći projekt Virtograd. Primjenom Virtograda u razrednoj nastavi može se dodatno obogatiti i oplemeniti svoj rad bez pretjerano puno dodatnog truda i vremena. Ako ne naučimo djecu kako otkriti tko su, što im je važno, što vole, koje talente imaju, tada i informacije koje imaju u svojim dragocjenim glavama neće imati posebnu vrijednost jer će jednog dana završiti škole i fakultete, raditi posao, a neće znati zašto, osim zbog egzistencije.  Najvažnija uloga roditelja je djetetu omogućiti stabilno i sigurno okruženje u kojem će moći slobodno istraživati i upoznavati sebe i svoje mogućnosti u odnosu na aktivnosti kojima se bavi. Potrebno je promatrati svoje dijete dok se igra samo ili u interakciji s drugima. Jako je važno paziti da se u svojoj ambiciji ne pretjera, jer za dijete je na prvom mjestu bitno da sve što radi bude igra i kroz igru. Ukoliko ga prerano izložimo prevelikoj količini aktivnosti koje mu postaju obaveze, djeca će iste početi doživljavati kao teret, a tad sama aktivnost u ovom kontekstu gubi svoj smisao. Vlastite neostvarene ambicije Često puta svjedočimo kako roditelji, svjesno ili nesvjesno, preko svoje djece pokušavaju ostvariti neke svoje neprežaljene snove. Uloga roditelja prvenstveno je da dijete objektivno gleda kao zasebnu osobu, sa svojim talentima i sposobnostima, bez vlastite zrcalne slike. To je prvi preduvjet za stvaranje okruženja u kojem će dijete moći istraživati tko je i što ga zanima. Važno je da djetetu dopustimo da bude različito ili slično nama, ali da vodimo računa da to bude rezultat dječjih želja i potencijala, a ne roditeljske ambicije. "Ako postoji nešto što želimo promijeniti kod djeteta, trebamo prvo vidjeti nije li to nešto što bi možda bolje trebalo promijeniti u nama samima." Carl G. Jung Ključne vještine i aktivnosti potrebne roditeljima u procesu otkrivanja talenata  Promatranje, uočavanje, prepoznavanje Jedna od važnijih roditeljskih vještina je VIDJETI dijete. Ako ne promatramo dijete u igri i aktivnostima kojima se bavi, nećemo moći prepoznati što je to što ga veseli, motivira, koje su aktivnosti u kojima se osjeća poput “ribe u vodi”. Zato, dragi roditelji, otvorite svoje oči kako biste primijetili svoju djecu jer jedino tako moći ćete uočiti bisere koji se skrivaju u njima. I ne zaboravite - dok gledate svoje dijete, oduprite se uspoređivanju sa sobom ili drugom djecom ili onim što bi po vašem mišljenju to dijete trebalo biti. To je nešto što nam se svima događa i teško se tome oduprijeti, ali bez tog odupiranja nećemo moći zaista vidjeti dijete. Reflektiranje Nakon što smo uočili da se djetetu nešto sviđa, važno je provjeriti to s djetetom. U tom kontekstu je tehnika reflektiranja koja uključuje razgovor o onome što smo primijetili u igri najvažnija. Primjerice... "Lea, primijetila sam da si jako sretna i da uživaš kad imaš priliku nastupati." "Matej, vidim da voliš "bacati neke fore" i zabavljati prijatelje." Ako ste pogodili u opisu i ako je to dio identiteta djeteta, dijete će doživjeti prepoznavanje i radosno vam odgovoriti, a to će mu biti i poticaj i podrška da ustraje. Otkrivanje i imenovanje Nakon promatranja i reflektiranja, vi za sebe možete imenovati osobine i talente koje ste primijetili (interes za nastupanjem, pjevanjem, korištenje tijela u plesnim aktivnostima, motivator, zabavljač, introvert, briga za druge, interes za povijest, itd.). Ako niste sigurni što bi to bilo, konzultirajte se s učiteljem/učiteljicom, razvojno-stručnom službom ili drugim stručnjacima koji rade s djecom da vam pomognu identificirati na temelju opisa, jer ponekad se dječji talenti ne mogu se opisati postojećim područjima ili nazivima. Daljnje razvijanje talenta Nakon što ste identificirali talent, trebate razmisliti na koji način djetetu omogućiti da isti još više koristi i razvija, bilo kroz zajedničku igru ili školsku i izvanškolsku aktivnost. Ovdje opet od pomoći roditeljima mogu biti učitelji, a učiteljima razvojno-stručna služba ili drugi stručnjaci koji rade s djecom.  Što je ID? Kratica ID (čita se "aj di") dolazi od engleskog pojma "identity document", a odnosi se na osobnu iskaznicu. U svijetu Edukator ID-a i Virtograda, ID označava osobnu iskaznicu talenata i potencijala. Što znači upoznati svoj ID? To znači upoznati sebe i one unutarnje resurse, sposobnosti i talente koje posjedujemo, kako bismo znali u kojem području leži naš najveći potencijal. Kad to upoznamo, lakše nam je razumjeti zašto nam neke stvari idu od ruke, dok druge jedva možemo svladati. Spoznaja o tome da su neki dobri u nečemu dok su drugi dobri u nečem drugom, te da nije važno da smo svi isti, ljudima daje olakšanje te zdrav temelj za prihvaćanje sebe i drugih. Promatrajući ga, otkrivamo i ID djeteta, kako bismo osvijestili potencijal koji svako dijete ima.  ID djeteta Isto je i s djecom, važno im je od malena usađivati osjećaj vlastite jedinstvenosti i posebnosti u odnosu na druge. Sigurno je da djeca samim rođenjem dobivaju određene sposobnosti odnosno potencijal koji treba razviti. Da li će isti razviti u većoj mjeri ovisi o okruženju, odnosno o poticajima koje dobivaju od samog rođenja te kroz cijelo školovanje. Svijest o tome da smo jedinstveni ili različiti u odnosu na druge pojedince daje djeci poticaj da otkriju i izgrade vlastiti identitet koji je neponovljiv, baš kao i identitet sve druge djece. Samo poznavanje talenata nije dovoljno da bi ih ostvarili u punini, pa ćemo spomenuti i ostale elemente ostvarenja potencijala koji su važni. Elementi koji utječu na ostvarenje potencijala
djeca nemaju. Zadatak učitelja, roditelja idruštvene zajednice je podržati djecu s manje mogućnosti kako bi također imali priliku razviti svoje talente. Još jedan primjer može ilustrirati kako možemo poticati djecu da razvijaju svoje talente kada nemaju puno mogućnosti. Jedan, danas uspješan fizičar, već kao vrtićko dijete pokazivao je velik interes za astrofiziku. Dolazio je iz obitelji skromnih mogućnosti, a živio je s roditeljima koji nisu imali puno znanja iz tog područja. Tada nije bilo ni interneta kojii nam danas omogućuje da primjerice gledamo različite edukativne emisije i pronalazimo edukativne materijale. Njegova majka, upisala ga je u knjižnicu i tamo je posuđivao knjige koje su mu omogućavale nova znanja, a povremeno bi sakupili novac i naručili preko prijatelja neku njemu važnu knjigu. Kasnije je u školi bio prepoznat njegov talent pa se uključio u školsku sekciju astrofizičara. Iako su sve njegove mogućnosti u tom manjem gradu bile vrlo ograničene, imao je podršku svojih roditelja i to se pokazalo kao dovoljno za razvoj. Što ako ne upoznamo svoj ID i ne potaknemo svoju djecu na istraživanje njihovog? Imajmo na umu da nepoznavanje svog ID-a u budućnosti vuče za sobom mnoge posljedice. Neke od njih navodimo u nastavku:
Pozivamo vas da upoznate sebe i svoj ID, da biste lakše upoznali i ID svog djeteta. Uz Virtograd i tekstove koji slijede, bit ćemo Vam podrška na tom putu! |
